Писмо захвалности колективу Пете београдске гимназије

/ јул 30, 2026/ Вести

Poštovani nastavnici Pete beogradske gimnazije, poštovani direktore, dragi ljudi i draga razredna,

nakon ove četiri godine i jučerašnjeg dana, ja imam potrebu da se u svoje lično ime i ime moje porodice zahvalim na svemu što ste uradili za jednu od naše tri ćerke. Ona je juče ostala potpuno zatečena i jako emotivno doživela prijem koji ste joj priredili.

Ko je nju upoznao zna da ona jako teško ispoljava emocije i da slabo priča kada je ona tema. U ostalim situacijama je jako glasna. Ona emocija koju ste prvo izazvali njenim izborom za djaka generacije a onda i prijem koji je usledio će ostati kao jedno od najjačih sećanja.

Teodora je sa jasnom vizijom upisala Petu, toliko isključiva bila da je što se nje tiče na listi bila samo Peta juna 2022., a zbog procedure dopisane ostale škole. Upisana je kao prva na listi sa 102 boda i od tada jedna od njenih želja je bila da ona nekada izadje kao djak generacije. Mi smo to znali, ali ne verujem da je ikada ona o tome pričala. Ja je kao roditelj nisam tako skoro videla srećnu kao tog dana kada joj je javljeno da je ona djak generacije.

To je nešto na čemu smo vam neizmerno zahvalni.

A onda moja posebna zahvalnost za sve godine i sav trud koji ste uložili da moje dete oblikujete na način upravo onakav kako smo i zamišljali kada je ona izabrala ovu školu. Imam još dve ćerke, prva sada student, završila gimnaziju, treća još gimnazijalka, ali ništa ne moze da se uporedi sa Petom. Vi ste dragi ljudi institucija, pedagozi pre svega u pravom smislu te reči, nastavnici, prijatelji i uzori toj deci koja imaju sreću da izaberu Petu gimnaziju.

Mi smo svesni i kvaliteta koji nosi naše dete, ali ja znam da bez vas ona nikada ne bi izrasla u osobu kakva je sada.

Godine provedene u Petoj sa vama kao predavačima i pedagozima  su njoj otvorile mnoge vidike, razvile samokritičnost, empatiju, istinoljublje, solidarnost, sve ono što se u drugim školama dobija u procentima. O prenetom znanju ne moram ni da govorim, o tome dovoljno govori  anegdota sa jednog od republičkih takmičenja na kome je osvojila I mesto. Na pitanje neke dece iz koje škole dolazi, ona je odgovorila- iz Pete. Na to je samo usledio komentar-„ah, pa naravno da je Peta“….

Želim vam svima mnogo dobre dece, lični i profesionalni uspeh u godinama koje dolaze, i da uvek budete ponosni na ovo-„ah, pa naravno da je Peta“, jer ta Peta ste svi vi.

Nama je bila privilegija, čast i zadovoljstvo što nam je dete bilo vaš djak, a posebano smo zahvalni jednoj predivnoj osobi, a nadam se da mi nećete zameriti sto ću nju posebno izdvojiti, našu divnu razrednu Dubravku Eraković.

Neizmerno zahvalna porodica Turanjanin

Share this Post